Vodič kroz požare

nekada sam bila pitomamislila da drvećepravi nevremei da je moja ljutnja najbrižnija ljubavimala sam prozor za savršen domali od odsjaja na staklunisam mogla da vidim unutranekada samimala proleće na obrazimasklonio si ga nehajnokao mrvice od keksaod tadanema osobekojoj se nisam namrštilavozača kojeg nisam opsovalamačke koju nisam iz obesti probudilabesnog psa kojeg nisam pomazilazida koga nisam išaralavrata koja nisam razvalilaljubavi koju nisam uništilaŽivot se ponekad čini kao opustošen i opožaren krajolik. Moramo naučiti kretati se u takvom okruženju kako bismo se barem nadali da ćemo pronaći izlaz. O takvoj potrazi govore pjesme iz nove zbirke Ognjenke Lakićević. To je mala, osobna pobuna protiv pakla koji svi zajedno stvaramo.– Marko Tomaš, urednikOgnjenka Lakićević je rođena u Beogradu, gde i dalje živi. Završila je Filološki fakultet na katedri za anglistiku. Zbirke poezije: Ispod stepeništa (2002, Mali Nemo), Ulubljenja (internet izdanje), Troje (2016, Samizdat, grupa autora), Ljubavna pisma Guglu (2017, Književna radionica Rašić). Članica alternativne rok grupe Autopark.